O mehanizmima odbrane sam prošli put pisao previše. Ovaj put, sticajem nekih okolnosti, odlučio sam se najprije za PROJEKCIJU.

Mnogi se slažu u tome da većina nas ne percipira (opaža) okolinu, nego proicira sebe u okolinu. Naravno, sve je to NESVJESNO. I ne daj Bože nekome da kažete kako je on ljubomoran, prepotentan, arogantan,… a ne osoba kojoj pripisuje sve te osobine.

A tako je to… kao reče Freud: '

'Kada bi ljudi bili svjesni onoga što im nije svjesno,

na ovom svijetu i ne bi bilo preblema''.

Neću ovaj put nadugo pričat, možda neko želi reći nešto…

pa da ne iscrpim temu u samom začetku.

Ovaj put citiram jednog velikog filozofa i pjesnika – mističara.

''O čitatelju, mnoge pogreške koje u drugima vidiš,
zapravo su tvoje vlastite, u bližnjima odražene!
U drugima vidiš sve što si sam
– vidiš svoje licemjerje, zlobu, i drskost.
Te mane nad kojima se zgražaš, zbiljski su tvoje vlastite,
ali ih u sebi ne vidiš tako jasno, inače bi sebe svom dušom zamrzio.
Poput lava koji napada svoj odraz u vodi,
ti samo sebi štetiš, o budalasti čovječe.
Kad padneš na dno bunara svoje vlastite prirode,
tada ćeš znati da je greška u tebi.
Kao što Poslanik reče:
"Vjernici su ogledalo jedni drugima."

                    Dž. Rumi

I još jedan citat:

''Bolje da ste čisti i jasni

jer ste vi prozor kroz koji posmatrate svijet''

                         Jung