Predhodni sadržaj foruma sam isuviše ispunio temama o duši (koje su…
),
ali u dogledno vrijeme ću nastojati da one najzanimljivije ponovo vratim ovdje.
Prvu temu, ovaj put, u ''psihološkom kutku'' počinjem sa ovom:
''Ko piše poeziju?''
jer je svima vama/nama, manje-više bliska i možete reći nešto o tome.
Šta vi mislite, -kakve osobine ili ''psihološki profil'' ima osoba koja piše poeziju?
Pošto sam otvorio temu, reći ću ukratko šta ja mislim, a ne kažem da je to 100% tačno, nego, to je jednostavno moje mišljenje, na osnovu niza nekih zapažanja.
Ljudi koji pišu poeziju, su uglavnom osobe sklone sanjarenju i imaju neku svoju ''idealiziranu sliku'' o svijetu oko njih, kao i o samoj svojoj ličnosti. Često su ispunjeni maštanjima ili planovima kako bi to moglo biti i bolje u ovom svijetu; kako samo oni VIDE PUNO VIŠE nego drugi ljudi; kako oni znaju voljeti onom ''pravom ljubavlju''…
Dakle, MISLIM DA VEĆINA LJUDI PIŠE POEZIJU JER JE NEZADOVOLJNA POSTOJEĆIM DEŠAVANJIMA U SVIJETU, DEŠAVANJIMA U NJIHOVOJ NEPOSREDNOJ OKOLINI, … JER IM LJUBAV NIJE UZVRAĆENA ONAKO KAKO BI ONI ŽELJELI, JER IM ŽIVOT NIJE PRUŽIO SVE ONO ŠTO SU HTJELI…
Naravno, postoje i pjesnici koji se ne uklapaju u ovu-većinsku kategoriju, ALI moje zapažanje bar, da je mnogo… ovih koje sam pomenuo.
Dalje, a blisko ovome što sam već rekao, -ljudi pišu jer žele olakšati sebi, tako da pisanje poezije može imati, i ima terapijsku ulogu. To je dobro!
Neki ljudi cio život kupe u sebe kao ''usisivači'' razne neugodnosti, ispunjeni su intenzivnim negativnim emocijama poput tuge, ljutnje… a NIKADA to ne istresu iz sebe. Pjesnici tako imaju prednost, jer često ''čaprkaju'' po svojim osjećanjima, ispituju ih… analiziraju… postavljaju sami sebi pitanja: ZAŠTO? ZAŠTO?… (što je jedna od karakteristika onih koji su više afirmirani i razvijeni u duhovnom pogledu ); i onda sve plodove svojih samoispitivanja, oni ''istresaju'' na papir, i tako ujedno olakšavaju sebi.
Mnogi ovdje govore o nekom ''nadahnuću'' (?!) i hajde… neka bude!
ALI nadahnuće je ono što vodi ka nastanku nečeg prelijepog, neponovljivog,
orginalnog… nečega što sadrži u sebi ljepotu, i u čitaocu budi samo ljepotu…
Svi ostali pišu (mislim) jer je to NESVJESNA POTREBA da kroz pisanje o svojim osjećanjima i razmišljanjima olakšaju sebi, izraze svoje nezadovoljstvo i tugu…
To im pomaže, a ujedno, vremenom… i sa zrelošću, steknu sposobnost zrelog i lijepog ''oslikavanja na papir'' svoje duše (emocija, vjerovanja, misli..)
Primjetio sam, također, da mnogi pišu i iz razloga što žele ostaviti dojam kako su oni pametni, mudri… I DRUGAČIJI NEGO DRUGI.
Dajte, molim vas…
to su pretežito kopiranja nekih ličnosti. NE KAŽEM DA SU ONI NEŠTO PLAGIRALI, NEGO, JEDNOSTAVNO SE OSJETI… KADA NEKO PIŠE NEKU SVOJU ''FILOZOFIJU'' KOJOM ŽELI OSTAVITI DOJAM DA JE ON ISTI kao…
Čitao sam brojne radove… i ne znam šta da kažem,… Poštujem sve vrste poezije, ALI da je ORGINALNA i njihova! A NE KOPIRANJE nekih poput Milića Vukašinovića,
ili nekih tipova što u opjevanju smrti, krvi i svoje ludosti, vide nešto dobro. PONAVLJAM, da nemam ništa protiv takve umjetnosti, ali ako se neko već želi baviti takvom, onda to treba biti orginalno.Najgore što bi se takav žestoko naljutio da mu se ova istina saspe u lice. On je sebi ''uvrtio'' u glavu da je neki ''UMJETNIK'' i on je povjerovao u te laži. Pa tako ''bunca'' po papiru i umišlja da je GENIJE ovog vremena.
Ma dajte… Još me više ljute komentari nekih ljudi na sve to, poput:
''Wauw, moćno!!! sila, jakooooo…''
A ne vide da tip samo kopira, i pokušava OSTAVITI DOJAM.
Kada se piše dušom, – TO SE OSJETI!!!
Ako ovdje ima zrelijih pjesnika, oni će vjerovatno znati o čemu pričam.
Ponavljam, pokušaji da se ispadne ''pametan'' se primjete.
Ne želim da ovo iko shvati kao kritiku, već kao savjet.
Malo je onih koji će vam reći istinu.
Ljudi nam najviše govore ono što želimo čuti, jer nas ne žele uvrijediti.
I onda, neki, ''padnu'' na nečije lijepe komentare…
Vrlo rijetki pjesnici pišu zbog toga što žele pomoći drugima.
Njihove pjesme imaju ODGOJNU PORUKU, i navode na razmišljanja.
Pretpostavljam da su to ljudi koji su OSTAVILI IZA SEBE
priču o mijenjanju svijeta i sl.,
pa su promijenili sebe!!! i sada žele pomoći i drugima u tome.
Uistinu, IZVOR SVIH NAŠIH PROBLEMA JE U NAMA, a ne oko nas
- samo je potrebno vremena… da se to shvati.
Neki ljudi, nažalost, nikad ne shvate da je problem u njima.
I mogao bih ja pričati, i pričati…
ali tu ste i vi da kažete šta mislite????
Login 
Register 
Search 
Home
)
Topic RSS 
