blueperlaa said:

Dyda, hvala tebi na osvrtu. Naime i sama sam dugo tako razmišljala sve dok se nisam suočila sa svojom realnošću. Inspiracija je bogatstvo, no da bi se ono zaista oplodilo, potrebno je uložiti maksimalan trud i dobro zagrijati stolicu. Profesor mi je bio originalan, jer nam nije podilazio i doslovno je prstom upirao u sve naše loše strane pisanog svijeta, zahtijevajući od kandidata da se zamisle nad svojim tekstovima. Mnogi kandidati su odustali, povrijeđenog ega. I sama sam bila 'povrijeđena' jer sam imala dojam da mi želi oteti nešto moje i meni svojstveno kroz pisanu riječ, po čemu sam prepoznatljiva, a onda sam poslušala što mi čovjek zaista govori. Objasnio mi je da je potrebno da istražujem sve mogućnosti, a ne da se čvrsto držim jedne. Bila je zgodna jedna situacija gdje je 5 strana mog teksta uredno srezao na jednu :) a da sadržaj nije izgubio bit. Tada sam shvatila što znači rezati tekst i poštivati riječ, iako i danas radim iste pogreške, njegove korekcije ostavile su trag i često se vraćam svojim pjesmama i brišem naknadno ono što mi se čini nepotrebno. Kada pjesma malo odleži, tada joj se treba vratiti i pročitati ju glasno. Tamo gdje zapne naš jezik, zapetljati će se i naš čitatelj.

 

Naučila sam da je potrebno voditi brigu o čitatelju ( znam da još uvijek ne uspijevam u potpunosti ) i profesor mi je to objasnio bez dlake na jeziku. Dakle, rekao mi je ako mislim pisati samo za sebe i držati tekstove u ladici, da je potpuno nevažno kako zaista zvučim, no ako svoje misli dijelim javno … onda ne smijem biti sebična.

 

Podijelila sam s Vama svoje iskustvo i možda nekome pomogne da ne sudi svojim kritičarima, jer nije uvijek riječ o kritici – već se ona tumači kao moguća korekcija koja bi naše tekstove trebala poboljšati, odnosno dati nam smjernice kako da budemo bolji.

To treba cijeniti.

 

Pozdrav :)

blueperlaa said:

Pozdrav svima,

 

Da se iz dobre kritike zaista može učiti, imala sam priliku saznati na jednoj zanimljivoj kreativnoj radionici, kada je profesor ispred desetak kandidata izrekao svoje iskreno mišljenje o mom radu. Doslovno je pomeo pod sa mnom i dao mi jasno do znanja da su mi tekstovi prepuni klišeja, dima i magle, te da nepotrebno kitim baš svaku misao. Pokupio je moje radove i malo je nedostajalo da ih sve baci u smeće, jer niti jedan nije bio dovoljno dobar. Ostala sam zaprepaštena, naime umislila sam kako je ovo što stvaram vrijedno pažnje. Mislila sam da je dovoljno što je moje i iz duše pisano, no tada sam shvatila da si pisac – amater ne smije dozvoliti da ga potuče vlastiti ego ( mnogi kandidati su odustali kada su se suočili sa stvarnim stanjem, gdje je trenutno njihovo mjesto ) i s vremenom sam bivala sve više zahvalna na prilici da nešto i naučim. Iz dana u dan otvarao mi je nove vidike i vodio me kroz fantastičan svijet vlastitih mogućnosti, pod uvjetom da smo otvoreni i dostupni za istraživanje. Jasno sam shvatila da na svojim tekstovima zaista treba jako puno raditi, brusiti ih i naučiti kako se poštuje riječ.

Također sam naučila da pisanje zaista kvalitetnih pjesama ili proznih tekstova, zahtijeva puno provedenih sati nad svojim radom.

 

Ne mogu kvalitetno komentirati nečiji rad, jer nisam pisac, već piskaralo. No ono što mogu reći na ovu temu, fascinirana sam voljom i željom svih prisutnih članova da ipak nešto stvore i ako malo bolje promotrite njihove radove, oni se mijenjaju, nadograđuju, teže k tome da su bolji i samim tim imaju moje iskreno divljenje.

blueperlaa said:

Dyda, hvala tebi na osvrtu. Naime i sama sam dugo tako razmišljala sve dok se nisam suočila sa svojom realnošću. Inspiracija je bogatstvo, no da bi se ono zaista oplodilo, potrebno je uložiti maksimalan trud i dobro zagrijati stolicu. Profesor mi je bio originalan, jer nam nije podilazio i doslovno je prstom upirao u sve naše loše strane pisanog svijeta, zahtijevajući od kandidata da se zamisle nad svojim tekstovima. Mnogi kandidati su odustali, povrijeđenog ega. I sama sam bila 'povrijeđena' jer sam imala dojam da mi želi oteti nešto moje i meni svojstveno kroz pisanu riječ, po čemu sam prepoznatljiva, a onda sam poslušala što mi čovjek zaista govori. Objasnio mi je da je potrebno da istražujem sve mogućnosti, a ne da se čvrsto držim jedne. Bila je zgodna jedna situacija gdje je 5 strana mog teksta uredno srezao na jednu :) a da sadržaj nije izgubio bit. Tada sam shvatila što znači rezati tekst i poštivati riječ, iako i danas radim iste pogreške, njegove korekcije ostavile su trag i često se vraćam svojim pjesmama i brišem naknadno ono što mi se čini nepotrebno. Kada pjesma malo odleži, tada joj se treba vratiti i pročitati ju glasno. Tamo gdje zapne naš jezik, zapetljati će se i naš čitatelj.

 

Naučila sam da je potrebno voditi brigu o čitatelju ( znam da još uvijek ne uspijevam u potpunosti ) i profesor mi je to objasnio bez dlake na jeziku. Dakle, rekao mi je ako mislim pisati samo za sebe i držati tekstove u ladici, da je potpuno nevažno kako zaista zvučim, no ako svoje misli dijelim javno … onda ne smijem biti sebična.

 

Podijelila sam s Vama svoje iskustvo i možda nekome pomogne da ne sudi svojim kritičarima, jer nije uvijek riječ o kritici – već se ona tumači kao moguća korekcija koja bi naše tekstove trebala poboljšati, odnosno dati nam smjernice kako da budemo bolji.

To treba cijeniti.

 

Pozdrav :)

dyda said:

Hvala ti na ovom postu blue. Od kada sam došla na portal tupim upravo o tome, a svi me uvjeravaju da im je najvažnije pjesmom poslati poruku i istresti stihove stihijski dok ih služi inspiracija. Pisanje je težak posao i ako ga želiš napraviti kako treba, dobro ćeš se oznojiti. Kao što jednom ovdje na portalu napisah, ne živite u zabludi da se ne osjeti razlika između sklepanih i dotjeranih stihova. Ne smetaju me loši stihovi, nikada nikoga neću izvrijeđati zbog njegove loše poezije, smeta me kad na prvi pogled vidim da sam ja duže čitala pjesmu, nego što ju je "pjesnik" pisao. A to vidim odmah. Smeta me nepoštivanje mog vremena i  moje dobre volje da čitam nečije pjesme. Mjesec dana sam čitala pjesme ovog portala dok nisam ljuta odlučila napisati na forumu što mislim o njima. Opet ponavljam, želim čitati ne dobre stihove (jer ih je teško napisati i ne živim u iluziji da ću ovdje naći toga u izobilju), nego maximum bilo kojeg pjesnika na portalu. To je bila bit svake moje kritike koju sam ovdje ostavila.

toliko od mene još jednom ovoj temi. 

U potpunosti razumijem tvoju situaciju, i ja sam, negdje u nekom trenutku, poželio čuti stručni komentar, želio sam znati, ne znam zašto, da li moje pjesme imaju kakvo umjetničko uporište da postanu nešto više, a tada sam shvatio, ne mogu postati nešto više nego što jesu, i, ma što da netko drugi govorio, tko-god on bio, ne znači da je u pravu, ako su ti rekli da su ti pjesme pune klišeja, pa, ja bih mu rekao da je i njegov odgovor nešto poput klišeja… Ja sam, naime, odnio neke izabrane pjesme svojoj bivšoj profesorici hrvatskog jezika te joj rekao da povremeno nešto piskaram pa bih želio čuti njezino mišljenje o tome što radim…kada me je nazvala da mi kaže da bih to trebao objaviti i da mi može pomoći, da zna nekog izdavača…samo sam se osmjehnuo…i više mi nije vidjela! i dan danas sve su te pjesme kod nje, ne znam kako ih ona doživljava, da li kao neostvareni talent ili kao uzaludno piskaranje, no, ja sam dobio nekakvu potvrdu da je to što radim solidno, i, sada kada o tome razmišljam, ne znam zašto sam to uopće napravio, osim zbog nekog naleta egoizma koji nikako ne želim posjedovati… drago mi je što sam odustao, naravno, kao i u svemu u životu, volim kritike a ne samo puste komplimente, no, znam jedno, nitko nije u poziciji ocjenjivati i vrednovati tuđa razmišljanja…

veliki pozdrav, draga Perlo

peace and love