I OPET SARAJEVO KASNO U NOC

Jos uvjek zelim da ti pisem…kao i svake noci….

koliko god govorio ovako ili onako o Sarajevu..

realno ili poveden nekim sjecanjima taj grad uvjek meni radi interesantne stvari…

zbog tebe i tvojih ociju ja sam ponovo rijesio da ga posjetim i vidim…

da udahnem zdrave have i osjetim smrad Miljacke…

koliko god od njega bjezao ja se opet njemu vracam…

ove godine ce biti u sjecanju na jednu Dr Zhivagovsku ljubav i jednu plavu kosu….Julie Christie u filmu je takodje bila plava…

sve stvari o kojima mastam jednostavno mi se desavaju…

ali uvjek korak ispred sna…..pa tako i Sarajevo..

grad u kojem sam prvi put ugledao nebo plavo i drzao tebe za ruku..zvucim mozda kao Pero Zubac..koji je volio u Mostaru jednu Svetlanu, samo ja sam puno vise ( i jos uvjek limvo) jednu MELIDU u Sarajevu…

ŠARENI MOST 

Kroz mračne sokake mojih misli prolaze preko mostova 

začarane sjene TVOGA OSMJEHA, pijan od samoće što

samo TEBE želi pokušavam da upalim svijeću ove tamne noći 

u kojoj si TI moja želja jedina kao kandilo što svjetluca,  

dok Mozartov REQUIEM otkucava svoj poslijednji marš 

vidim TEBE sretnu i nasmijanu, na MOSTU koji spaja  dvije krajnosti

što se spojit ne mogu: TVOJE OČI što mi ne daju da spavam i

MIRAN SAN pored TEBE sanjan 

LJUBIČASTI CVIJET 

Kisnule su tvoje oči po mojim obrazima,

dok vjetrovi odnose naše uspomene,

dani su sve hladniji a tvoj san u mojim očima

lagano posustaje, i on je na litici umora,

za inat neću da prestanem da sanjam,

ležim bespomoćan u zatvorskoj ćeliji

i čekam andjela sa bojom tvojih očiju

da prekine ove teške lance

sa moje duše zaljubljene  

PLAVA RUŽA NA BIJELOM PLATNU

Danas sam ležao ranjen

na kamenom groblju mojih osjećaja

i san sa tvojim likom me je njegovao,

zajedno smo kisnuli pod sivim oblacima daljine

ali ja sam osjećao samo zelenu kišu iz tvojih očiju,

boje su se rastvorile, plakala si zbog daljine,

zbog srca, zbog svega 

SVJETLOPLAVA RUZA

Nece tu biti sahrane, bacice je kao zadnjeg gada

u masovnu grobnicu sa svim ostalim nadanjima i snovima

proslih vijekova, zasuti solju da vise nikad ne progleda

rosna jutra i da se zauvjek zaboravi i ne ponovi mitska

ljubav divlje orhideje, nece biti ispracaja prijatelja

pocasnih salvi, samo prekrivena crnom zemljom pod hladnim

kamenom gdje ce sudbina dobijeti jednu SVJETLOPLAVU RUZU

da bi se narugala i pokazala svoju ljubomoru za uspomenu