opa marija

kud koji mili svi za perlinim stopama

llijepa pjesma a spot još bolji

noć

sfd

Song, kad se radi o ređipetu nisam mogla staviti majcu  , kako si ti rekao, na špaline.

Jim, Dalmoši  su temperamentan svit i vole barufu. Važno da niki ne strada.

Dijalektalna poezija ( Osvrt na Newenkinu pjesmu Tam pri onomu selu)

Poznato je da se hrvatski jezik sastoji od tri narječja; štokavskog( koje je postalo osnova hrvatskog književnog jezika) čakavskog ( kojim je pisana naša najstarija književnost) i kajkavskog (kojeg su se odrekli ilirci koji su iz nekih povijesnih razloga prihvatili štokavsko narječje). Većina hrvatskih pjesnika piše svoje pjesme standardnim književnim jezikom. Zato veseli svaka pjesma pisana dijalektom jer ona čuva vrijednost jezika. Osobito veseli dijalektalna poezija koja odiše kvalitetom kao što odiše Newenkina pjesma Tam pri onomu selu.

 Pjesma je to u kojoj se je pejzaž potpuno stopio s jezikom kraja i osjećajem pjesnikinje. Živ je i zvučan taj njezin kaj i nije teško onome, tko je jednom prolazio tim krajem, zamisliti male , slikovite kućice zaspale na snijegu, pitome gorice i osamljene kleti koje toliko radosti donose svojim uživateljima. Životni sklad vlada između krajolika, čovjeka i jezika što lijepo naglašava i ova pjesma. Newenkin izraz je živ, melodiozan, u pjesničku sliku uvodi nas izravno, ex natura. Čini nam se da nam rukom pokazuje motive opisanog krajolika, da ih otvara pred nama lijepe, snene, a vedre, nasmijane. Sve je pred nama spokojno, tiho i sve odiše životnom radošću kao i sama autorica.

Tam pri onomu selu,
a gdo ne zna, baš pri onomu vrelu,
zima se vun ne da,
i gunja je još nositi treba.
Sneg tak lepo sve pokriva,
a zemljica najlepše sanje sniva.
Pak se i potok sav zaledil,
i nekak je celi probledil.
Al´ ga sončece od`zgora škaklja,
smeje se on ispod tega stakla.
Čujti ga je kak se h koritu bućka,
tam negde na grani i tičica fučka. :)
Nigde ni videti živega sveta,
ni bube ni muhe, pauka ni cveta.
Tak sve je lepo, mirno i tišinu je čuti,
čak spiju i svi šumski puti.
Sneg tak lepo pod nogami škripa,
zimica črlene obraze pipa.
A gore na grani inje se bljeska,
kak kristali na suncu se ljeska.
Meni je lepo tu h noći biti,
videti je srnu z srnjakom iti.
A onda se zeko prek polja protegne,
tak lepo liji pred nosom pobegne. ***