nestrpljivi su ovo prsti

tastaturu dodiruju vrsci

i u krug se samo vrtim

istinu uvijek tvrdim

drugima istina ovo nije

ali u mom srcu je

zato vjerujem da ne grijesim

i brzo ce doc jesen

i tako idemo u krug

…

proso sam kroz crveno!

ona mi strašna glazba uši para

neki ljudi stvarno nemaju dara,

urliču,

vrište

i bezveze pjevaju..

misle da su glavni

nikoga ne fermaju…

a ima onih čija je duša pjesma

koji lebde nad stihovima

i kojima nije svejedno

hoće li im neko apauz dati

hoće li neko na njihovu stranu stati

i koji će se duboko zadubiti

u pjesme prave ludo zaljubiti..

um ka bačva baruta; račvaju mi se solucije.
ljut sam. ovaj put ovako; drugi put drukčije.
priznam…vokal mi je prizma uspomena.
majko di si? versu ti si mi krizma usporedba.
živ u postotcima. nikad se ne bi okladija
sa svim šta imam da bi ovo dostiga ali evo me.
zbrka, predmet "nered" ima pet, skršim sve
puntarice bez gumice pišuć ove redove.

oh i ja bih pisala sa vama
zelim biti dio vaše duše
zelim biti jedno veliko biće
komadići da se sloze
zelim vas gutati
stopiti se sa atomima svakog pojedinca
stvoriti lanac koji ostaje
zauvijek
negdje u zraku

došao sam
do predvorja samoće
nešto me je vuklo
da nastavim dalje
velik je prostor u kojem
snivaju usamljenih ljudi
ispisan riječima i krikovima
koji mi ukazuju na svu bol
koju samoća donosi
zagušljiv je i težak zrak samotnika
slike na zidovima su pune ljudi
obješena lica, koji želi izaći odande
i pronaći ruku koja će ih čvrsto zagrliti
izlazim iz tog zagušljivog prostora
u zadnji tren, pet do dvanaest
hvatam zrak golim plućima
dišem, dišem i dišem
ne znam zašto sam tamo uopće i ulazio…