[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Filozofski fakultet u Zagrebu

Je u rupi stvarnosti.

Dolje ispod pješačkog puta običnog mišljena

I strojarskog zaključivanja, automobilske većine.

 

Posmična staklena vrata,

Ma kako um bio objektivan,

Ne daju onaj transparentni odmak,

Od stvarnosti realnog svijeta.

Puste te ‘nutra, al’ ne daju ti –  van.

 

Upišeš se lako,

A ne svrišiš nikad – jer zanost nema lica.

Za razliku od većine

Sistematičnih kolegica.

O kraljice, Marija Terezijo, obdari i mene dekretom,

Da ne lutam, bez svoje filozofije, sam, ovim svijetom.

 

I da ne gmižem tim obskurnim hodnicima

Ove „O“ građevine. Da mi o svijetu, unutarnja dvorišta

Govore o tome, kako je to, biti vani.

 

Nama teškim umnim (ne) – radnicima

svi svjetovi ovi, naši i tuđi, su naša vječna (st)ratiša

O, ti kritička misao: „na bitak –

                                                                               stani!“

Odgovori

Subscribe without commenting