[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Mnoštvo stvari sabranih u vijence naše radosti,

čini mirnima naša uplašena srca.

 

Albumi starog izmoždenog papira,

stare značke, bedževi, amblemi, kovanice,

stare nošnje, šaka zvekira,

namještene sobe, buržujskih okvira,

slinavi vrčevi od pjeska i ciglenih glina,

motorkotači, stare jurilice i rame bicikala,

sve značajke aorista, perfekta, imperfekta prošlih vremena,

svaka izmoždena sjenka u baršunastom odijelu,

svilene perike,

mjedene sjekire

i pluskvamperfekt krpica i draperija,

svi oni čine srca radosna,

nasladu želje,

divlje veselje.

 

Moje srce ljubi prah s kamena noćne sjene,

ja skupljam vatru s repa kometa,

pjena oblaka, umiva me i draga,

žlicom grabim čari magle;

srce vatre, značka je hrabrosti od davnina,

pelud cvijeća, prašina je starina,

bijela paučina, tunika je posljednje mode,

zvijezde, amblemi su vatrenih ratnika;

zvekiri zlatni, uvojci su plamenog ljepotana,

uvehli cvijetovi, smrknuta su lica

utjelovljene bene u vosku panoptikuma,

crkveni oltari, zgarišta su aorista vremena,

kukuruzno zrno, najljepši je biser u ogrlici Antoaneta,

svako ptičje izgubljeno pero (u letu zaboravljeno)

znak je što obavija pisma poslana u mjesta.

 

Grobni kamen, spomenkamen je palih boraca,

plamen svijeće, ures je vječnosti

i čistoće duše.

Za mene sve stvari,

što ih čovjek stvori (napravi),

nemaju odjeka ni smisla;

ja skupljam samo stvari, visoke čari živih materija,

okružujem se vijencima;

ne marim za gvožđe što skovaše ga ljudi,

ni za lance što prjestupnika za teško breme vežu,

ja ljubim svu čistu prošlost, zarezanu tu u kamenu,

utkanu tu u niti sunčeve.

 

Budim se jutrom, odijevajuć bedeme čistoće,

kad mi se hoće

i divlju prošlost zapisanu u prirode znamenu.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting