[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

ZVAO SI ME RUŽO MOJA,
ANĐELE,
SUNCE MOJE….

JOŠ UVIJEK BOLE TVOJE ZADNJE RIJEČI
NAPISANE NA KOMADIĆU HARTIJE,
BEZ EMOCIJA,
HLADNO, KAO DA PIŠEŠ STRANCU.

LELUJAVO OPADAJU LATICA PO LATICA
SA TVOJE RUŽE,
SVE DOK NE OSTANE OGOLJENA STABLJIKA
KOJU ĆE NEKO ONAKO USPUT
ODSJEĆI I BACITI NA ZEMLJU.

ZAMAGLI SE TVOJE SUNCE.
NAVUKOŠE SE OBLACI…
PLANETE PROMIJENIŠE SMJER
I U NIZU STADOŠE IZMEĐU TEBE
I TVOGA SUNCA…
DA NJEGOVU SVJETLOST VIŠE NIKADA NE VIDIŠ.

BJELINA KRILA SE NATOPI KRVLJU I ANĐEO PADE,
POSRNU,
POGOĐEN TVOJIM RIJEČIMA…
NEMAŠE SNAGE DA POLETI…
NEMAŠE SNAGE NI DA SE PRIDIGNE….
ONAKO ZGRČEN , SKLOPLJENIH KRVAVIH KRILA PODSJETI NA UVELU RUŽU,
NA ŽIVOT KOJEG VIŠE NEMA….

JOŠ UVIJEK ZVONE TVOJE ZADNJE RIJEČI
KOJE NAPISA…
KUKAKVIČKI NE MOGAŠE NI DA IH IZGOVORIŠ…
I DALJE BOLE TVOJE LAŽI,
BOLJEĆE UVIJEK,
JER NEKE RANE NIKADA NE ZARASTU…
OD NEKIH RANA SE UMIRE MLAD.

Posted by Fallen Angel

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting