[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

još mi te u oku prepoznaju

ne uspijevam te skriti

dovoljno duboko

…do neprepoznavanja

pa me pitaju

zar još bolujem

od tebe

a kao prošlo je već…

(godine )

ko oka treptaj

ko da si maloprije otišla

još miriše ulica

na tvoje korake

i svaki put osmjeh stavim na lice

u nadi da ćeš se pojaviti

iza ćoška , tamo na križanju

stuparičeve i zagrebačke

svjesna svog božanskog izgleda

…esther,

moja mala ,slatka

brineta čokoladnih očiju

tvoje ime , tako rijetko

i čudno zvuči

dok te pokušavam ubiti u sebi

ispijajući nebrojene rakije

za šankom stare i trošne krčme

prepune meni sličnih slabića

žednih i željnih zaborava

slabića što su

odlučili utopiti i

sakriti leševe prošlosti

u rijekama najjeftinijeg lijeka

esther , doista čudno

a opet tako lijepo

i meni tako drago

tvoje ime je ime moje

višestruko dijagnosticirane

i višestruko potvrđene

neizlječive bolesti

koliko me još čeka

neučinkovitih terapija

u već nebrojenim

i neuspjelim pokušajima

da bih te se oslobodio

razmišljao sam …

da li bi mi možda pomogla

lobotomija

možda bi pomogao kakav

precizan kirurški zahvat

vađenja dijelova mozga

odgovornih za sječanja

doista sam jadan

i očajan

…bez tebe

izut ću cipele

pred vratima

(kao što to radim već godinama)

dok se vraćam kući

iz treće smjene

i polako na prstima

ušuljati ću se u sobu

da te ne probudim

(mada znam da nisi tu)

ali ipak…za svaki slučaj

esther …

Autor Mladen

punovremeni jahač oblaka…sanjar…ukratko blento :-)

Website: http://mladenvojtkulak.blogspot.com/

Odgovori

Subscribe without commenting