[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Bez slijeda pravila,
osluškujuć’ ti bit,
tražeć’ čulnu nit,
razlamam putenost
na djelove, dahom.

Skupljajući kapljice
s tvoje mokre kože…
Dok one se množe!
Jednu po jednu ih
kušam za se, svaku.

Slanost svoga jezika
tvom nepcu darujem,
vješto omamljujem
i k’o u sprezi smo
zamamnosti lude.

Nadahnuta bićem
i muškošću tvojom,
bivam sasvim svojom
i sigurnom lako
da mi konce držiš.

U epicentru samom
tla podrhtavanje.
Mog ženstva davanje
preko ruba odvodi,
do viđenja drugih.

Zraka žudne svjetlosti
na tvome ramenu,
vatru je plamenu,
rasprsnućem boja
u glad pretvorila.

Posted by sibila

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting