[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Nije lako osjecati sve oko sebe, duplo vise od drugih ljudi.
Sta stoji iza necijih rijeci, pogleda. Nisam ja vidovita ili ako jesam onda je to Boziji dar. Moji snovi se ostvaruju pa im pridajem veliki znacaj. I neko vece sam sanjala tatu, znala sam da je dosao da se pomolim za njega, sve je nekako povezano na ovom svijetu, i sto se cini beznacajnim- vjeruj da nije. Smisao postoji i kad se sve cini besmislenim. Osjecam te energije koje nas vezu ili razdvajaju. S nekim je milina razgovarati a od nekog drugog jedva cekas da pobjegnes. Kao da te zasipa otrovom a ne rijecima. Ponekad se povlacim u svoju unutrasnjost i razabirem po njoj. Tamo pronalazim svijetlost koja grije, cjeluje. Osjecam potrebu da budem bliska ljudima, primjecujem da ljudi nisu bliski sami sebi. Ne poznaju svoju unutrasnjost, nisu se probudili iz Matrix-a. Nadam se da ce dozivjeti budjenje za svog zivota, jer bez toga nismo u stanju da pomognemo ni sebi ni drugima, a budjenje nije nimalo lako. To je prosvjetljenje, vidjenje svijeta u bojama, detaljima, to je saosjecanje prema svim bicima, to je ova nasa uzajamna veza preko energija koje saljemo jedni drugima. A vazno je da smo iskreni jedni prema drugima, da dozivljavamo jedni druge onako istinski, bez maski i pretvaranja. Ne moramo mi biti iscjelitelji ali mozemo zalijeciti neciji dan samo jednim osmjehom. Z.

Posted by Zerina Hatipovic

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting