[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sive su ti oči, čovječe
dok u dolini što ćuti pod maglom
tražiš čistoću vrha iznad svih Zeusovih olimpa.

Davno je đavo obnarodovao pobjedu
i dok misliš dobro, izgubio a da i ne zna
pokralo ga uspjeha uzdanje u čovjekovu sumnju:
Ako je malo loš, drugi mora da su lošiji od njega.

Priznanja su kao i oprosti
sjenka bijelog lista papira
bar s jednim pobijedili smo zauvijek, bar s jednim pobjeda je nebitna.

I dok zuriš međ’ vrhove Eligere, izabrani
gdje tvoj konus raste, zar ne osta s nama u dolini?
Tabake mudrac ispisao o đavolu i prokletstvu:
U um može, al’ do srca… vrlo, vrlo teško.

U magli su crvene ruke, vrela krv rodnija od pustoši mislilačkog cinika.
U magli je dozvoljeno i zabranjeno, granice i bespuća Eligere, radi tvoga nauka.
U magli je nedozrelo, djetinjasto, naivno i ljuto, puno boja i istosti Eligere, “izabrani”.
Do odluke je Njegove kada ćeš bez navodnika biti.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting