[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Podvežite mu oči i stavite ga u sobu crnih zidova
bacite ga u sobu crnog patosa, svu satkanu od mraka
obezglavite nadu, lišite ga životnih plodova
pa otežajte mu dah i dalek nek’ mu bude razmak od koraka do koraka

Neka vrat mu bude iščašen i polomljeni ekstremiteti
pružite prema njemu svu bol što može da se pruži
ostaće samo njegove misli: svjetlo, sa njim da se sveti
i ostaće mu inat njegov, što će sa njim da se druži

Neće proći mnogo, preobrazba će se odigrati
taj čovjek u vlastitu pretvorice se misao,
u drvo ogromne krošnje iz koje svjetlost ce iscvjetati
a mrak i bol izblijediće kao da ih je neko izbrisao

A kad iscijeljen iz te sobe ponosito kroči
očvršćen i utvrđen kao dvori banski
pogledom prostrijeliće vaše začuđene oči
i urlati gordo: Ja sam čovjek bosanski!

Neka vam je vječni rahmet, Ljuti Krajišnici!

Posted by arenas00

Živim u Bihaću, BiH.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting