[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok vjetar mi oknom brije i fijuče,

a plamičak svijeće mirno treperi,

ti se pitaš za koga mi stihovi muče

sve ove dane što srce ih mjeri

 

i skeptičnim okom odmjeravaš

ima li ovdje ona poznata persona

kojoj diskretno tlak provjeravaš

da ne bi opet propala ona

 

jer život je lijep, a često gorak

kao i ova uporna bura.

Tiho molim i čujem ti korak

kako se oprezno životom gura.

 

Nemam straha, mirno odmaram

iako treperi mi svaki živac

pa čak i nove početke stvaram.

Osjećam se kao dežurni krivac,

 

a nigdje ne vidim nikakve greške.

Sjećam se one burne mladosti

kad smo se lako kretali pješke

i prepune briga, prepune radosti,

 

potpuno slično kao i sada,

samo danas sam opuštena:

ovoga puta netko drugi vlada,

a moja je zastava malo spuštena.

 

Okolo mene sijevaju nevere,

jedna za drugom stalno se niže,

a moja duša samo plodove bere,

skeptično tuđe prebrojava križe

 

i ponosno svoje zaključke plete,

zahvalno smiješne “bisere” sipa.

Ti nisi samo moje ljubljeno dijete,

ti si prva na svijetu –  moja ekipa.

05.03.2015. 20:42

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting