[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Gdje je noć stala tu je potekla
Još jedna ponornica njenog
Beskonačnog kraja zakopčanih ideja
Nerealiziranih izmaštanih snova
Svakog atoma progresivnosti zapete
U Sibiru hladnokrvnog vožda gdje se
Pojasa tananošću i polako okoštava
Oko opustjele skorojevićevske biserne mu ispraznosti
I egzistencije razbujane bahatosti gdje
Se onomad guji pod noge od straha podvlačila
Mlateći slamu od kukolja i rogobatnom kamenu
Se privijala stožno pravolinijski bez uglova.
Sad je se Sunce zatajilo u ozljenelom sedefu
Sa krhotinama krovova buržujskih kuća
Otkucanih sati gradske prošlosti sa šeširima
Zapadnih, austrougarskih elemenata što se
Navukoše na sihir da u proklete pređoše
Kao iz sobe u sobu laganim korakom
Manje sudbonosnim ali ipak određenim
Bez zavisti što tron se sruši pod nogama im
Kao da je san ništa drugo do budan odsanjan
Dajući prag svijeta svog fašistoidnoj čizmi
Da gazi asvalt kao proplanak ledine.

Autor Maharaja

Ova objava ima 3 komentara

  1. Priznajem,teško prodirem u asocijativni dio pjesme. Otkrivam negativno razmišljanje o cijelom društvenom ustroju čovječanstva kroz povijest, buržoaskom društvu austrougarske tvorevine,strogo kontroliranom društvu.
    Tekst je zasičen aluzijama na opće stanje društva korijene tog stanja. Veliki pozdrav!

    • Hvala Marija… Istini za volju, društvo je toliko inspirativno da bi se o njemu moglo od Kulina bana do naših dana… Mnogo toga zaslužuje jedan kritički osvrt i da ukaže se na mnogo što šta… Bitno je progovoriti, ne ovako kroz pjesmuljak, nego tamo gdje treba i gdje će Pravda sa sudi! 🙂 Pozdrav i tebi…

      • Pjesmuljci se čitaju i ponešto dopre do čitatelja. Kritički osvrti čitaju se samo ako su provokativni.Ali, slažem se. Valjalo bi ga napisati. Makar za onog jednog čitatelja koji će ga usvojiti, ispričati nekome i tako to kreće.Ako ništa drugo, sve više ljudi počinje promišljati stvarnost.Pozdrav!

        Ovo ipak nije samo pjesmuljak. Nazovimo to lirskom crticom.

Odgovori

Subscribe without commenting