[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ako te ikada nešto zabljesne u prolazu,s obronaka brda u daljini,ti samo nastavi ravno ne idi prema krivini.Ne skreći na put koji vodi do svijetla,jer tamo je jedna pojava rijetka,tamo je tuga na zemlji sebi izgradila dom,tamo samo stanuje bol.Nije to svijetlo iz sreće nastalo,to svijetli nesreća lažnim svojim sjajem,to lijepota prekriva zidine satkanem očajem.Građevina se visoka prostire,gradila sam ju suzama našega kraja,još samo to s tobom me spaja.To je dvor kristalnih suza,jer ne htjedoh ih više na te bacati,pa sam evo uspjela od njih zidine satkati,svaka suza u kristal se pretvorila,od mene umjetnika stvorila.Često odem tamo za kišnih dana,potpuno sama,okusiti kako je aroma tuge slana.Ostavim pred vratima buket ruža crvenih,svaki puta kada se vratim pronađem ih latica kristalnih…To je moja tamnica,tu je nebo sa zemljom granica,tu se spajaju dva svijeta,tu počivaju strasti i sjeta.Ne idi nikada tamo,ne okreći se za mojim bolom,čim uđeš čekat će te smrt za stolom.Spava tamo i sav moj bjes koji mi je ostao nakon što je tvoje srce lažljivo otišlo,ja se još uvijek pitam zašto ti se nisam osvetila radi lažne nade,ali nisam primjetila da oproštaj hrabri zapravo rade.Mogla sam svašta,al nisam učinila ništa…Pustila sam da te vjetar nosi,moje želje ostale su u tvojoj kosi.Kada jednom ugledaš lik moj u jutarnjoj rosi,kada te jesenji vijetar pokosi,moju ljubav tad ne prosi.Ostavila sam srce iza nekog grma u prolazu,gledala sam suznih očiju sunce na zalazu,bol mi je postala muza a dušu ostavih  na dvoru kristalnih suza…

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 5 komentara

  1. Tužno, bolno, ali nažalos istinit i ćest događaj u međuljudskim odnosima. Svi plivamo u toj rijeci radost i suza, ali ne znamo ili ne želimo vidjeti krhkost srca pa se ranjavamo međusobno valjda do istrebljenja. Pobjedniku bez osjećaja i ljubavi sudit će netko iznad nas. Za utjehu svojoj duši napiši čestitkui slijedi svoj dobar i častan glas – čovječnost.

Odgovori

Subscribe without commenting