[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Slegni ramenima zime

dok jutrom hodaju snjegovi.

Ti si dan,

moja najdraža vremenska jedinica druženja.

Postupno očekuj vladare noći,

jer doći ću ti u san

da te svojim čežnjama trepnem

preko prepona užitaka.

I ustani tada i pokloni mi pjesmu,

što se mojim imenom zove,

jer sudbina nas spaja tragovima svemira

koji nas prate.

Prate nas već nekoliko eona,

jer mi smo dva dijela istog sna.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 9 komentara

  1. Lijepa pjesma, sadržajna, modernog stila. To sam primjetio kod tvog stila pisanja da naginješ prema modernizmu pa čak impresionizmu, slobodnog izražavanja sa trunkom apstrakcije. Pozdrav 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting