[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pitaš me zašto ti nikad nisam predala

svoje osjećaje koji virili su iz mog osmijeha,

koji buktili su često iznenada kao buna;

zašto niti jedan znak ti nisam dala.

Strepila sam od najgora ljudska grijeha,

u meni je svoje krake širila luna.

 

A što ako te pogledam s onim divljenjem

kojim Bog me nekad zaprepaštavao

pa sam ponirala do dna duše svoje?

Takav pogled samo Njemu je namijenjen,

On je taj koji mi je tebe davao,

On me je obasuo riječima ljubavi tvoje.

 

Sada, kad si dočekao ljubav druge žene,

sigurna sam da ti ona srce zna utješiti,

da ju šalje Isus, dirnut ovom čežnjom.

Kod mene još postoji dvoumljenje,

ne mogu se svoje želje rješiti

dok te ona gleda s molitvom nježnom.

 

Možda ona, milosrdna, ljubi mnoga bića,

možda velika je njena svetost,

a ja samo tebe imam za sve ljudske nade.

Ti si meni kalež božanskoga pića,

moja duša i sva moja prožetost;

kad te čujem, sokovi mi ubrzano rade.

 

Zato mi je moguć samo onaj smjeran čin

kojime ti srce mogu uvijek počastiti,

ja te mogu samo sabrano slušati

jer me strah da ne otkriješ mi zločin.

Isus meni neprekidno daje se poslastiti,

s tobom žarko volim vječnost kušati.

 

Tvoja riječ me vodi daleko odavde,

prema tvojoj vjernoj ljubavi za Boga

koja mene u svemu utaži.

Sva sam žeđ za malo ljudske pravde

i nikada mi neće biti dosta života tvoga

što se nekim čudom u meni traži.

28.02.2016.  06:58

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting