[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
somot crni svilom zvijezde
u mantilu nocnom raz’ladjuje
iz njeg’ vire pjege njene plave
cakli pogled, miso izludjuje

okupana laticom behara
sto upija rose mlijecnog puta
ti ustajes dok nebo se otvara
pred ocima staroga regruta

somot kliznu niz mirisna bedra
prolise se kose sve niz ledja
usne drijese konope sa jedra
preslu zudnja cvili kao predja

Ova objava ima 15 komentara

  1. Dragi Duško…stvarno prepuno nježnosti!:)Prelijepi stihovi..sve tri strofe su mi divne i ne izdvajam niti jednu..u stvari izdvajam!Sve tri!:))
    Dobro ti jutro želim uz osmjeh:))

Odgovori

Subscribe without commenting