[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Meni iz tebe govori Krist, Kralj

Koji riječ je Oca našega

Dok ja proizlazim iz tebe kao Njegov Duh

I osluškujem pažljivo slutnju, znaj,

Da Duh je to puka svega

Kojega molimo da nam daje svagdašnji kruh.

 

Ti pak u meni istoga Boga čuješ,

Istu slutnju vidiš u nama

I čuješ odgovor Gospodina živa, krasna.

I kada me vidiš, ti se obraduješ

Iako sve je jedna galama,

Ja tebi čežnja sam jaka, strasna.

 

Duhom Gospodina ja ljubim monstrance,

Gospodnjim Duhom Ga nudiš

Pojedincima koji izlaze pred hranu u njima.

Ti častiš i mene i puk i strance

Te nikoga ništa ne sudiš

Već daješ Krista, Gospodina svima.

 

Žena do mene ne prima te riječi Boga,

Iako ide na pojilo hrane

I vidi predstavu i moli sa svima;

On meni ne daje ruku mira toga

I tako provodi svoje dane,

Sama u Duhu kojega ne ima,

 

Izgleda, poznavati, ni mene, ni puk

I Duha Svetoga u kojemu samuje,

Njegovo lice je mirno, ali me boli.

Jer bez izraza lica je i sjedi i moli tu,

A vrlo napeto sluša, pazi i čuje:

Taj duh niti tebe ne vidi i ne voli.

 

I ja sam ta, i ja te gledam, i slušam

Pozorno svaku tvoju riječ, stanku, uzdah i mig.

I ja te obožavam kao jedino biće u okolini

I iz te tvoje i moje ljubavi kušam

Ono što zboriš, sve što znače i predah, i ostrig

Pa se okrećem Gospodinu da vidim što čini:

 

Daje ruku, plače od milošte i zahvaljuje;

Smiješi se i nudi značajne poglede, čvrsti stisak;

Ili već kleca i diže ruke ka čelu.

To je, Ti si, Kriste, to Ti navaljuješ

Kao odraz, odgovor nama i Bogu otisak;

To Ti imaš besjedu smjelu.

2002 2144

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting