[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Duša mi je slaba da bi bila smjela
poljubcima sreće obasut ti lice.
Još uvijek su samo u srcu mi skice
od prelijepih slika koje ja bih htjela.

Snove ja sam skrila u džepu kaputa.
Stvarnost mi je crna,pokleknula,teška.
Na životnom putu Božija sam greška.
Samo crna mrlja zavejanog puta.

Previše sam tuđa,a najmanje svoja.
Ponizno ih slušam,pognute mi glave.
Neka ove noći krst kraj čela stave.
Neka umre zrno kukavičjeg soja.

A ti milo srce rodi se u stihu,
i zapjevaj njemu ljubav što se ćuti.
Možda će u slovu tvoju čežnju čuti,
i zagrlit plahu dušu ti i tihu.

Autor skorpijaj

CRVENO-ZELENO
JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA
CRNO-BIJELO
SUNCE-SNIJEG
VESELA-TUZNA
POEZIJA-PLES

Ova objava ima 42 komentara

  1. Eh draga Skorpi…predivni su mi ovi tvoji stihovi…diraju srce tom sjetom i čežnjom za nekim ljepšim životom…prelijepo napisano!
    A posljednja strofa..nju bih rado za sebe otela koliko me je dirnula…
    Prekrasno!
    Ostavljam ti osmjeh od ♥ i kiss šaljem do tebe!:))

  2. A ti milo srce rodi se u stihu,
    i zapjevaj njemu ljubav što se ćuti.
    Možda će u slovu tvoju čežnju čuti,
    i zagrlit plahu dušu ti i tihu.

    Predivno Skorpi, zaista…kraj je tako poseban :)))

    Zagrljajčina :*)

Odgovori

Subscribe without commenting