[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
eno je pliva u pjeni sampanjca
plasljivog repa prkosnog pramca
eno osmatrac sa jarbola siljka
veselo kresti ka obali piljka
sa daleka puta barka se vraca
mora je vidjela duza i kraca
kopna sa ljudima ljude bez barke
dzepova punih spremnih na varke
htjeli su moju barku mladu
jedni da kupe drugi da kradu
al ja sacuvah do danasnjeg dana
nagrizenu tugom sa stotinu rana
brodicu cistu sto hrli ka luci
nju ostavih davno u velikoj muci

Ova objava ima 9 komentara

  1. Dragi Duško,ova tvoja pjesma je stvarno ostavila dojam na mene.Ona je cijela jedna velika metafora i to jako dobra!Posebno kraj – predobar!
    “al ja sacuvah do danasnjeg dana
    nagrizenu tugom sa stotinu rana
    brodicu cistu sto hrli ka luci
    nju ostavih davno u velikoj muci”
    Odlično napisno od početka do kraja!
    Osmjeh ti ostavljam i dobro jutro želim!:)

  2. Duško, jako dobra pjesma čistih misli kao da ih je bura nanjela. I meni se ponekad trag brodice učini tragom hladnog šampanjca. Slika je i lijepa i privlačna. veliki pozdrav!:))

Odgovori

Subscribe without commenting