[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne plaše me visoke zidine
Ni straža strijelaca
Koju si postavila i ostavila
Da mi pokušaje prekriju strijelama.

Sred dvorca
Na vrhu tornja
Dva prozora plave se u noći.

Gledam u njih
I znam da si tamo
Skrivena iza visokih zidina
Iza bluze, kože i svoga imena

Tamo… Tamo si zaista Ti
Samoodrživa toplina svjetlosti
Koja me bodri u vjeri i zove k sebi.

Posted by Prometej

This article has 6 comments

    • hvala na čitanju, bit će da si se naša u sličnoj situaciji. oči su prozori duše i zanimljivo je kad kroz takva dva prozora na neki način zaviriš u tuđe “ja” koje je lišeno svih ego-slojeva i jedino tome nastaviš virovati i jedino to istinski voliš – pa se za to i boriš 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting