[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Moja jedra neka budu ptice

tih lepet krila neka bude vjetar

polagano me spusti u postelju perja

njihov oblak moj će biti brod

 

da sam rođen kao duh visina

bludio bih noćima iznad svijeta ljudi

prostranstva moja su oceani bez kraja

kada ću postati sloboda?

 

Mi ljudi smo sjene, anđeli bez krila

uze nam ih naša glupost silna

i na obale s kojih nema bijega

izbacila nas drevna plima

 

a ja svakim danom promatram ptice

divim se njihovom plesu

i sjećanje se tiho, tiho javlja

o letu…

Autor Schumann

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting