Duh visina

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moja jedra neka budu ptice

tih lepet krila neka bude vjetar

polagano me spusti u postelju perja

njihov oblak moj će biti brod

 

da sam rođen kao duh visina

bludio bih noćima iznad svijeta ljudi

prostranstva moja su oceani bez kraja

kada ću postati sloboda?

 

Mi ljudi smo sjene, anđeli bez krila

uze nam ih naša glupost silna

i na obale s kojih nema bijega

izbacila nas drevna plima

 

a ja svakim danom promatram ptice

divim se njihovom plesu

i sjećanje se tiho, tiho javlja

o letu…

4 Thoughts to “Duh visina”

  1. Edith

    Još jedna vrlo poučna pjesma. Krasan stil pisanja…

  2. Asklepije Zimski

    Jedna riječ: Predivno!

  3. onaj sto prodaje novine

    Strašna pjesma! Dok ovo čitam zaista mi dođe da poletim vrh nebeskih visina. Oh, slobodo mila, draga, umrla!

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting