[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Duguješ mi

sva jutra

koja ne počinju

tvojim obrazom

na mome ramenu.

I sve one

prve osmijehe,

odmah nakon buđenja.

 

Duguješ mi

još nekoliko puta

onu istu količinu

naših neprocjenjivih

razgovora.

I nekoliko kapaciteta

nuklearnih elektrana

naših divljih blizina.

 

Već si u velikom minusu,

a još mi duguješ

bezrezervnu podršku

cijeli niz godina.

I sve sitne

i svakodnevne potvrde,

znaš one

koje se ne planiraju,

već dolaze same po sebi.

 

Duguješ mi

cijeli niz  sumraka

obučenih u

toplinu i razumjevanje.

 

A duguješ mi

i ono najvrijednije –

sebe.

I našu neraskidivost,

znaš onu,

istu ovakvu,

samo zapravo.

Autor Anin

Rođen u Vinkovcima.
Živi,radi i tu i tamo piše.

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting