Dugin ratnik
Moje misli lutaju između boja i snova,
do ne nastanjenih proplanaka od sivog kamena,
do zaboravljenih kristalnih gora,
u dubine zelenih mora,
gdje ribe neonske plivaju
i svijetle poput plavičastih balona,
od kojih odskačem i letim,
dalje i dalje iznad purpurne trave,
bijelog cvijeća
i šuma satkanih od magle,
sad se osjećam slobodan,
kao oblak što vjetar nosi daleko i dalje
i tražim zalazak sunca na horizontu,
što traje, traje i traje.







Ova mi pjesma dođe kao desert. Sva je tako mekana, lepršava, ko šećerna vata… ;))) Jako dobri stihovi.