[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Čarolija toplih jesenskih boja,
obojila čipkaste oblake poslije kiše,
sunce rumeno iza oblaka provirilo,
iznad kamenih kuća moga grada
nadvila se duga bijela i žuta,
žubore vali obalom mojih Kaštela…

 Čudesne čipke toplih boja neba,
razlile se po nemirnom moru,
tkaju želje mojih čežnji slikarskih,
palilo vatru u mojim očima,
šumilo mi suptilnu melodiju,
probudile u meni snene leptirice…

 Nestaju plavičaste boje na horizontu,
jesenske kiše tkaju dugu neba,
sva radost moja pretočena u pjesmi
drhtavo prolazi kroz kristalne vizure,
crvenih krovova i obrisa kuća,
sazdani od kamena stoljetnih…

 Polako se mrači nestat će svjetlost,
koračam obalom u susret brodici,
sjaje se jedra crvena, žuta i bijela,
plovi veselo po nemirnom valu,
usadila se žudnja strasna mog srca,
želja s ljubljenom u barci ploviti…

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 12 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting