[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prikrada se, ćutim.

 Pokušavam je izbjeći,
al’, kako joj uteći?

Smiješeći se – čeka, slutim.

Iza svakih vrata…
Nakon svakog koraka…

Tu je da me uhvati.

Oko vrata, za kosu.
Čvrsto.

Oko struka me obuhvati.

Dok se ne iskupim – neće pustiti.
Za riječi koje ti napisah.

Ne želim odustati.

Ljubav koju ti nudih skupo će naplatiti.

Bez zadrške – dug ću joj vratiti.

Posted by Dorotea Pernjak

Od djetinjstva piše. U Otvorenom prostoru razotkrivena 2003.godine. Usnula i vratila se običnom životu na neko vrijeme. Zaboravila lozinke. Passworde.Skoro i pravo ime. Snila i pisala potajno. Odlučila se opet vratiti...potraga nije završila...

This article has 6 comments

  1. Izvrsni stihovi draga Dorotea!
    Ali ne kaješ se u njima…dapače…izazivaš da ti naplati taj dug…kao da ćeš se i sama sebi na taj način iskupiti za napisano njemu…
    Predivna pjesma!
    Lijep ti pozdrav! 🙂

  2. Dragi moji :),
    hvala vam na čitanju i komentarima.

    Uistinu, najteže se sa samim (samom)sobom obračunati. Malo je lakše kad se podijeli s onima koji razumiju.

    Lijepi pozdrav i ugodan dan vam svima želim!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting