[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pjevaš .

I plešeš .

Sama.

A u meni tuga svira.

Trudim se da ne primijetiš.

Šutim.

Prozborim tek nešto da ne ispadnem nepristojan.

Sve već znam.

Glumio sam ja već tu rolu.

Uvijek se zaljubim u zaljubljenu ženu.

Poklonila je već srce.

Odavna.

A ja volim da volim.

I da me se voli Cijelim srcem.

Pratim te pogledom .

Svaki tvoj pokret .

Pamtim .

Tvoju sobu .

Raspored stvari .

Slike na zidu .

I sivo-smeđi tepih .

Drvo života u kutu .

Oči .

I osmijeh .

Pričala si mi o zajedničkom krstarenju .

Kupovini stana negdje na obali .

O mirnoj starosti u dvoje .

Smješkao sam se svim tim tvojim malim lažima .

Znam na ovim daskama sam posljednji put.

Kad za mnom zatvoriš vrata i spustiš zastor

Bit će to zasigurno posljednji put .

Platit ću u lokalnom bircu piće pijancu do sebe

i pričat ću mu zimus uz vruće vino il rakiju

o ženi koja se tako lijepo smijala .

Smijala se pričajući mi sasvim malene bezazlene laži .

Tako malene da ću sigurno poslije pete čaše

zaboravit čemu se zapravo smijala

i na koju me je ono poznatu glumicu podsjećao njezin smijeh.

A i grad , grad u kojem sam je ljubio imao je

nekakvo doista komplicirano ime kojeg bi se i sjetio

samo da se malo više napregnem .

Ali još pamtim …

Drvo života u kutu .

 

Autor Mladen

punovremeni jahač oblaka…sanjar…ukratko blento :-)

Website: http://mladenvojtkulak.blogspot.com/

Odgovori

Subscribe without commenting