[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na stolu stoji jedna flaša,
puna flaša, lijepa flaša,
a do nje stoji prazna čaša
i uz nju još jedna – obična čaša.

I stoji tako uz flašu prva čaša
i ne zna da flašu gleda druga čaša,
a flaša? ah, ta jadna flaša
ne zna što da radi kraj tolikih čaša.

I gleda flaša čašu, i onu drugu čašu,
i čaše šutke gledaju punu flašu našu,
i naljuti se flaša na to društvo čaša
i proli se po njima kao voda preko šaša.

Što bi od silnih čaša što uništi ih flaša
ne zna, ljudi, nitko – ni čaša, ni čaša, ni flaša;
napustismo to mjesto čaša, flaše i šaša,
i znamo da za sve je kriva puna flaša.

Ne pitajte ništa jer to je zgoda naša
što vidjesmo ju jednom za stolom punim čaša;
al’ želite li znati – no, molimo, bez šaša,
donesite nam flašu – ma može i bez čaša.

Autor Plavi leptir

Odgovori

Subscribe without commenting