[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
kas sam konačno shvatila da bez obzira da li ću jednog dana biti s tobom ili ne,da sa njim više ne želim,jer godinama gazila sam sebe zbog drugih.i ima više dvije godine kako rekla sam mu da ga ne volim više i ne mogu više živjeti s njim.Prihvatio je i dogovor je pao.međutim nakon par mjeseci teška bolest ga snađe i nisam mogla da ga ostavim.Još jednom nestadoh sobom,još jednom u meni sve je stalo i opet moje želje i snovi ,ostadoše samo snovi.

Nakon toliko grubih riječi što mi je reći znao,nakon toliko,tooliko dana bez ljubavi i pažnje,ja u sebi nađoh suosjećanje.

u čast spomena na lijepe dane,gledajući ga nepokretna,opet od mene pažnju prima,koju nikad ne dade.Sad hoda i govori,ali nema lijepih riječi ni kad ga liječim.

Od kad mu rekoh,ne volim te više

u drugoj postelji odmor tražim

njegove ruke na sebi ni zamisliti ne mogu

i ničije me dotakle nisu

jer nisu tvoje.

 

Život romane piše,pa dok zadnje stranice prve pišem,

drugu snijem

Autor enediel

Ova objava ima 4 komentara

  1. Pročitala sam sad…i pitam se…što te još veže uz njega…ako nema lijepih riječi za tebe ni kad ga liječiš…što te sprečava da odeš…vjerijatno nije sve tako jednostavno…
    Lijepo te pozdravljam Eny!S nadom da će sve izaći na dobro…

Odgovori

Subscribe without commenting