[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Stidljivo treperi ispod
pokrivača od svilene nježnosti,
moje drugo “Ja”.
Nemirom obasjano u sumraku
ispod dalekog neba.
Ni san ni java,
ne naziru se blizu..
Dodirne dahom vrelim
uspavani gaj i
prikrada se iza hrasta…
Zahvati vode sa izvora
ledenog,
uvijek žedno neviđenog!
I stalno osmijeh
prema suncu leti.
Još iza brda glas progovara:
“Kad si voljena i
ti možeš voljeti kroz šume
brada i do srca
svog dragana”!

Ova objava ima 19 komentara

  1. a,, tako, to si znaci ti!!!??
    cesto mi se cini ,da nemas priliku da budes to sto jesi u stvarnom zivotu, kao da se drzis nekih davno pisanih pravila, pa dodjes ovdje da skupa udahnemo malo slobode .. svi smo mi uglavnom istim jarmom obuzdani i gusi nas svakodnevnica,, mislim da mmi ovdje raskrinkavamo svoju dudu i da smo svi ovdje u stvari nase prvo ja- ono izvorno ja!!

  2. Krasni stihovi Faiza!Tema ti je isto dobra i ja bih jos dodao da se ljudi opcenito sastoje od vise tih “Ja” i to je sasvim normalno.Svatko ima neke tajne zelje,mastanja itd.
    Pusa za lijepe snove!

Odgovori

Subscribe without commenting