[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Reci mi ti

gdje si otisla

da li spavas

ili je to varka

kao magla nakon koje

izidje cistina u noci…

 

reci mi ti

sto zelis

ja osjecam

tvoj je put kao hod

dok dotices

svakim prstom

njezne  latice cvijeća

raznolikog

u ugodi neopisivoj

zaogrnut svilom bijelom

usne se smijese

ti putujes

 

ovaj svijet tek je bio tren

trebali smo biti sretniji

zaboraviti na ljudska ogranicenja

sanjati

spavati u ceznjama i spokoju

kada je svaki dan blistav

 

sto je to u ljudima

nego navika

na nemoc

 

pouči me

sada kada je tvoja duša u

domu svome

 

neka i ja

naučim letjeti.

Autor brigita

Ova objava ima 1 komentar

  1. wow, u ovom sam poemu nasla sebe. Dirljivo!
    Otisla sam u svijet kome ne pripadam.
    Ali ipak je lijep i stvaran…?
    Zasto uvijek bijezimo od stvarnosti?

Odgovori

Subscribe without commenting