[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dan je nekad predug, a godina nista, da li i vrijeme znaci ista?
Samo rane lijeci, a let vremena niko ne moze da sprijeci.

Bar dobicemo to, da nam se smanji bol, a tuga k’o tuga nemirna i duga.
Poslije kise dodje duga, a moje kise lazna radost brise.
Sad sam covjek drugi.

Odletjese leptirici svijetle mladosti i naletjese vrtlozi mudrosti.
Sivila talasi.Placa oblaci.
Jos uvijek me noc u vedrinu oblaci.

Dadoh malo, izgubih mnogo, dobih nesto, al’ dobro je,
mada srce modro je..

Srce sam zatvorio, a oci otvorio, isti smijeh je ostao,
bolje da je grijeh u meni opstao, a ovako ostao kamen od duse.

Jos cekam pjesmu na koju cu tacku stavit, pjesmu najtuzniju, kojom cu zivot slavit.
Jer sam sad covjek drugi, plutam u tugi, sreci se nadam, a pomalo padam,
da bih ustat mogao, jer bitno je da na nogama ostanem

K’o da idem protiv sebe, kada hocu da srecan budem,
radim nesto sto mi srce grebe,
al’ to me ne boli, jer u meni su covjeka dva,
onaj koji voli, i onaj sto nisam ja.

Pa i da na vrhu svijeta budem, to nece biti sreca,
jer moja je sreca postala zalost najveca.

Drugi covjek sam postao, da bih u ovom vodopadu prezivio,
cokoladne novcice nisam iskrivio.
Sanjam jos uvijek svjetove druge,
kroz pjesmu cu zivjeti zauvijek.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting