druga majko
U sjećanju vidim tvoj lik,
čujem zvonki smijeh,
i mek nježan glas.
žena si iz susjedstva,
bila,dio djetinstva mog.
Neka tajanstvena nit,
uvjek je spajala nas,kao
da si znala,da ću biti ,
jedna od roda tvog,danas,
si majka muža mog.
I tad davno,znala si me zagrliti,
stisnuti me,kao dijete svoje,
potapšati me po ramenu.
Još pamtim zagrljaje tvoje.
Što bi danas rekla,da me vidiš
pored sina svog,kao ženu?
Da blistam,kao svijeća u plamenu.
Dali bi bila sretna?
Dali bi ti osmijeh,ozario lice,
a sreća ispunula srce.
Nikad mi to nećeš moći reći,
niti dati blagoslov našoj sreći.
Danas sam u tvojoj sobi,
ložim vatru,u tvojoj peći.
Oh kako bi voljela!Kavu ti zaliti,
pa kao svekrva i snaja je popiti.
Vjeruj da te još osjećam,
tvoja te soba skriva.
Svaki kut,tvoj trag ima,
kao da si živa.
Kao da ćeš vrata otvoriti,
i sretna nas zagrliti.
Voljela sam tvoj osmijeh,majko druga.
Danas kad te posjetim,
tamo gdje vječno spavaš.
Srce mi preplavi tuga.
Znam da ,sa anđelima sanjaš,
jer si uvijek dobra bila.
lijepo i jako osjećajno …
Gorska…nisam ni znala da si ti na ovom portalu već skoro godinu dana:))
Prekrasnu pjesmu si napisala osobi koje više nema…a koja ti je bila i ostala jako draga…lijep pozdrav:)