[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zarobljena u tami
tražim spas, izlaz.
Ne vidim ga.
Možda je tako i bolje
tu sam valjda najsigurnija.

Čujem neke glasove
žele da krenem sa njima
a ja, od svega umorna,
radije u sebi zatvorena.

Dođe mi da vičem
od tuge i bijesa
da plačem
nisam ni ja od kamena
popustite više…

Nemirna u duši
tako nastavim dalje
dozivaju me,
bez predaje,
svi nešto žele,
a niko ništa ne daje.

Ova objava ima 16 komentara

  1. Mjeseceva,ja dok sam citao prve strofe,pomislio sam,tj,prve dvije,jel,ti si u beznadju nekome,ne vidis izlaz iz toga,zarobljena,i pocinjes polako da gubis nadu svu,da ces pronaci taj izlaz,onaj za protivpozarne slucajeve:)I eto neki glasovi te dozivaju,u drugoj strofi,i tad sam mislio,tu su da te spasu,kad ono,ti glasovi kasnije u pjesmi zele da te dotuku,nije im stalo do tebe,samo bi nesto da uzimaju,grabe,tako nesto i jeste u zivotu,ljudi su takvi,gramzivi,a gramzivost je gora od pohlepe,ttakvo vrijeme nas okruzuje,doba,samo je to bitno-daj,daj,i samo daj.Ovo su mi ono nekako,tipicno zenski stihovi,cim si pomenla plakanje,da places,mi muskarci se tesko odlucujemo na taj korak,nije to isto moderno,da placemo,hehe.To je to Mjeseceva,pozdravljam te,i ono sto smo ja i ti pisali bili,valja malo napraviti odskok u ovim komentarima,skrenuti malo od poezije,tako da cu te pitati,kako si,sta ima kod tebe?:)

    • Zahvaljujem na odvojenom vremenu za takvo čitanje i shvatanje moje pjesme. 🙂 U pravu si, u potpunosti si shvatio šta sam htjela reći. 🙂 Ne znam, tužno je što onima koje mi volimo nije uvijek stalo do nas, često bude obratno, ljudi se često pretvaraju, u tuđoj (u ovom slučaju mojoj 🙂 ) tuzi i “nesreći” oni pronalaze neku svoju satisfakciju. Ali šta ćemo, takvih je uvijek bilo i biti će, treba sa oduprijeti, ili kako ja kažem, jednostavno iskulirati na sve to. 🙂 Eh a sada ovo posljednje 🙂 Dobro sam, koliko mogu da budem, i nije tako loše, moram malo vratiti i svoju staru, nekadašnju pozitivnost, tj. bar se potruditi. 🙂 Odmaram malo uz vaše pjesme. 🙂 Nadam se da je i kod tebe slična situacija, ili čak i bolja! 🙂 Poz! 🙂

  2. A,ja od svega umorna,
    radije u sebi zatvorena .
    psihijatri bi rekli tipičan primjer depresije a ona se liječi olovkom papirom i riječima kao što to ti činiš ,isproban recept i garant pomaže.

    • Haha, a vidiš ja se nikako ne usuđujem to nazvati depresijom, ali biće da jeste, neki blagi oblik 🙂 😀 I ovako ju zaista uspješno liječim 🙂 Mnogo kasnim sa komentarom, nije mi stigla obavijest, laku noć ti želim 🙂

  3. Mjeseceva,rijetko kad covjek i jeste srecan kad pise pjesme,pogotovo ljubavne,najbolje pjesme su one kad se pisu sa tugom nekom,kad si radostan,briga te za poeziju,uglavnom je tako.Znas koja se meni jako svidja jedan misao od Dostojevskog,odnosi se na to,pisanje,i ovo oko osjecanja,kaze-Velika djela ne nastaju toliko od velikih misli,koliko od velikih osjecanja.I jeste tako,kad covjek ono upadne u tu neku fazu,kad smo osjetljivi previse,tad nastaju najbolja djela,dal pjesme,romnani…….A sad da ne bi bili nesto pesimisti veliki,ovo u vezi ljudi,kakvi su,ja licno,moje neko uvjerenje je,da ima jako malo dobrih ljudi.I nisam ono nista novo izmislio,ako kazem da budi srecan ako imas i jednu osobu,koja ti zlo ne misli i nije zavidna,a tu naravno ne ukljucujem familiju,porodicu,oni treba da su tu za nas uvjek.E da ne smracim previse ovo pisanje,hehe,da zavrsim sa necim pozitivnim,znas kakav je rucak danas spremila moja majka,da ne povjerujes,ja bio razmisljao,reko,da ostavim malo i za Mjesecevu,al onda pomislih,ma sigurno ona drzi dijetu neku,kao i sve djevojke,i pojeo sve,hahaha.Pozz Mjeseceva i bice bolje:)

    • U potpunosti se slažem s tobom, dijelim mišljenje što se tiče ljudi, danas je većini najveći “problem” kako da te dokrajči 🙂 Ali eto, treba se boriti protiv toga 🙂 Hahahah, baš me nasmijalo ovo posljednje, ma kakva ja i dijete, ništa to 😀 Ali eto, neka si ti uživao, hehe 🙂 A biće bolje, da, kažu svjetlo je uvijek na kraju tunela, pa trebalo bi biti i meni 🙂 Šaljem ti lijep pozdrav i laku noć

Odgovori

Subscribe without commenting