[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Podižem spomenik našoj ljubavi
daleko od urokljivih očiju
polažući po jednu zvijezdu
za svaki naš purpuran dan
kojim smo prolazili zagrljeni
ispod ovog modroga neba,
ljubavi moja.

Došlo je vrijeme da vratimo
zemlji ono što nam ona dade,
al’ ne ostavljaj me samu
u ovoj sumornoj jeseni života
kad više ništa nam ne može vratiti
naša davno prohujala proljeća,
ljubavi moja.

Znam da me nećeš zaboraviti
tvoje misli bit će uvijek sa mnom;
poklonio si mi svu svoju
nježnost i čežnju, sve dane i noći,
poklonila sam ti ljubav i snove,
ljubavi moja.

I ako se već moramo razdvojiti
ostavit ću ti sve naše godine;
bit ću tvoja toplina u besanim noćima
tvoj hlad u dugim vrućim danima
bliskost i pažnja u tvojoj samoći
vedrina i smijeh u tvojoj sjeti.
Samo mi dopusti da odem,
ljubavi moja.

A ja, ja ću te čekati na onoj našoj
dalekoj zvijezdi iza svemira,
ljubavi moja.

Posted by Sissi

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting