[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Ne tražim ja mnogo!
U životu meni tako malo treba.
Pa ipak
i najmanji komadić plavog neba
ponekad je teško naći.
Uvijek netko ispred mene stane
i Sunce zamrači
dok ja negdje sa strane
dohvatim tek njegovu sjenu.
I dok pogled moj u daljinu gleda
i dok se nadam
da ću negdje naći svoje mjesto,
ubaci se netko preko reda.
Trpim, bez glasa.
Gura me i gazi podivljala masa,
a ja strpljivo čekam svojih pet minuta.
Znam, neće biti lako
naći malo svjetla na kraju tog puta
kojim vlada tama
ali kada padnem dižem se u inat
i ponovo krećem u vječitu borbu
s vjetrenjačama.

Posted by vesna

This article has 4 comments

  1. Tek se na kraju vidi zasto je u naslovu Don Quijote a sve prije se moze odnositi na bilo koga i osim sto si to sve bas lijepo napisala zato mi se pjesma jako sviđa, lp

    • Da…lijepo opisana stanja i osjećanja koja su nam svima znana.
      Svi smo mi ponekad taj DON QUIJOTE.
      Lijepo 🙂
      Pozdrav pjesniku
      (Hec 420, Vesna nije pjesnikinja, nego pjesnik .Tako san ja bar shvatila iz ostalih pjesama.)

  2. Dragi moji,
    najljepša hvala što me pratite i podržavate, a to što Vam se sviđa ono što pišem samo mi je vjetar u leđa.
    Još malo ću Vas ostaviti u neizvjesnosti na relaciji pjesnik-pjesnikinja, barem toliko da pročitate moju slijedeću pjesmu…
    Veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting