Domovini
Crne misli,metež vlada,
hrle k tebi vojske spasa,
zalud nam je ljubav za te,
kad nam nedaš osjećaja.
Al* je naša ljubav jaka,
zašto si nas ostavila?
zadnji trunak našeg srca,
da*smo tebi zemljo mila.
I proći će mnogo ljeta,
tu ćeš biti, otići nam nećeš,
i daj pruži svome puku
da te vole,da te ružam* kite.
Mila zemljo,domovino mila,
iako je puk tvoj gladan,
oni će te ružam* kitit*
i o tebi lijepoj,uvijek sniti.
Jer si ruža i ruža si bila,
ostat ćeš nam uvijek srcu mila.






