[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kako da probudim svoje uspavane bogate sinove

kada kao sirotinja vladam samo neprohodnim terenima?

To su tereni koji čuvaju podzemne bistre vode i plinove,

to je šipražje žilavo koje grebe, čini mnoge kretenima.

 

Znam da će bogati nekako se uvijek spasiti,

ako ništa drugo, upregnut će sve snage u sirotinju.

Žao mi je što svi oni ne znaju si grad ukrasiti,

truju se i želudac im sliči na kiselu životinju.

 

Ja sam svima njima domovina, najljepša na svijetu

pa sam privlačna za predatore, ja sam uvijek mlada.

Ne moram se niti ulizivati, a u jednom samo letu

prelazim od najviših vrhunaca, obrušavam se do jada.

 

Svi me žele pa pikiraju na one mi unutarnje slabosti,

traže mi bolnu točku poradi niskih udaraca.

Često puštam dosadnjakoviće da mi skeniraju kosti,

a ne vide mi krila iznad mekanih madraca.

 

Propusna sam, elastična jako, ne možeš mi na kraj stati.

To je stoga što mi tražiš gležnjeve za okovati.

Bijela vrata mojega ti, žudeć, ne želiš u lance svoje dati.

Na mom duhu želiš sebi prijestolje osnovati,

 

smiješno. Misliš li da ruku nemam koje pružaju?

Čudi te ponajviše što ne želim ništa tebi uzimati,

samo uzvraćam ti sve što nosiš mojem okružaju.

Zauvijek ćeš uzaludno ti preda mnom uzdisati

 

jer su želje tvoje za mene potpuno nezanimljive,

ja sam ona koja predstavlja raj i blagostanje.

To se ne može kupiti, moje su dubine nedodirljive.

Ja sam s neba rosa, ja se zovem Božije obećanje.

2014-02-03 08:18

Odgovori

Subscribe without commenting