[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Sada je puno lakše živjeti i stvarati, otkad institucije rade svoj posao, nije potrebno zabadati nos u tuđe poslove, poneka kritička misao ili komentar, to da, ali sve ostalo prepustimo njima – institucijama. Budimo legalisti, ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla nereda i kaosa, Ako je neki zakon donesen, on je na snazi, zakon se ne može službeno razboljeti, ne može imati povišeni tlak i temperaturu.

Ako poštujemo insititucije, one će nam vratiti istom mjerom, milo za drago.

Nećemo brkati osobe i funkcije, nije demokracija najgora stvar koja nam se može dogoditi. Od viška glava ne boli.

Uostalom, čemu služe amandmani, čemu služi retorika koja nas uveseljava svakog drugog dana. Ako retorika i potkopava tekst, to je njen svakodnevni posao i briga, nas neka ostavi na miru, dosta nam je i starih stilističkih studija i lingvističkih zavjera.

Otkad institucije rade svoj posao, život je postao pomalo dosadan, tu i tamo neka afera, inače nema se o čemu pričati ni pisati, samo izvrtati stare fraze i teze.

Progres i napredak vide se na svakom koraku. Neki je dječak jednom davno sanjao o beskonačnosti, pa su ga fino spalili. A malo je falilo da postane uhljeb. Zato nam je i dana slobodna volja.

Danas je puno lakše, možeš skončat i sam, možeš u druge i treće zemlje. Tko te drži? Uvijek će ostati neki mali trag nostalgije, sve je ostalo statistika.

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Ova objava ima 5 komentara

  1. To je malo zapetljan problem. A ja sam ga valjda još više zapetljao. “Neka insiticuje rade svoj posao”, to je postala uobičajena mantra političara, ali i ostalih građana. Međutim, kako institucije ne rade svoj posao, onda je tekst, i naslov, zapravo ironičan. No, kad institucije i rade svoj posao, kao na primjer, u SAD-u, ni to to nije neki zaloga za kakavtakav život. Ali, što nam drugo preostaje, nego da piskaramo, izrazimo neko svoje nezadovoljstvo, ili čistu rezignaciju. Inače, korupcija, nepotizam,. licemjerstvo, nije stvar samo političara, cijelo društvo je premreženo time, pa i mi sami koji se tobož protiv toga zgražamo.
    Konačno, i sama demokracija znači da deset budala puni više vrijedi od jednog genijalca. Ali oni imaju više glasova. Jedino da uvedemo diktaturu, a znamo kako one završavaju…… I na kraju ostaje nam i sloboda izbora. Giordano Bruno nije odustao od svojih genijalnih zamisli, a mogao je postati uhljeb.
    I na kraju, nie baš najpametnije da autor sam tumači svoje nazovi “pjesmotvore.”

  2. Shvatila sam ironiju. Inače, studiram sociologiju pa mi je sve ovo nekako bliskije. Zato sam postavila ova pitanja, nekako više sama sebi, da li sam od onih koji, ovaj slatki život koji nam serviraju, ne vide tako slatko, ili deo gomile kojoj je taj život sladak zato što tako drugi kažu. Ali i znači Vaš odgovor, jer mi potvrđuje da se razumemo. Tema je svakako komplikovana.

  3. Sarkazam..da ga ne volim ne bih nekoć pratila Dr Housea 🙂
    Da…država nam otišla u klinac,sve je to labirint laži,subminalnih poruka o lažnom moralu,korumpiranost i
    društveno prihvatljivo ponašanje..odvajkada imamo rasprave na poslu o toj tematici. Ja ne pristajem na većinu pravila,ne marim za tuđa mišljenja nego za tuđe osjećaje.Ne radim ono što mi nameću nego ono što izaberem i da,svima sam čudna.Ne opterećujem se ničim što je u datom trenu ne promjenjivo.Ja sam imala pomoć određene osobe da se “probudim”.Neki ljudi,usudim se reći većina ljudi ima strah,ne znanje,moranja i pate od tuđih mišljenja te orijentiraju svoj život prema tome..neki imaju novac i moć pa mogu kako hoće,to je jadno i tužno..ali tako jest.

Odgovori

Subscribe without commenting