[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stigao si kasno, iscrpljen sav od guzve,
na rukama vrelim svjetlucao ti znoj,
od puta sav ocijedjen k’o komadic spuzve;
al’ vazno je da tu si; da si samo moj!

Putovao si dugo zbog odrona na putu,
jos i sad od umora grlo ti se steze,
mijenjao si cesto zacrtanu rutu,
vjerujuc u ljubav sto nas vjecno veze!

Samo si jedanput pokucao na vrata
u gluho doba noci, usred bijele zime,
nisu se ni culi otkucaji sata
kad sapnula sam snena, strasno, tvoje ime!

Potekle su suze od radosti i srece,
ozivjelo je srce jer te opet ljubi,
zapalila se tijela u to hladno vece,
pod nogama se tlo od plamena gubi…

Autor runolist

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting