[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nečujno prolaze vremena kad se jučer ponavljalo sutra.
U savršenom, začaranom krugu, gdje drhtave ruke
pokušavaju od pepela ostvarenih proročanstava
oblikovati smisao posljedice onih rijetkih, prelijepih snova.
Na vrhu svijeta, odmoran, gledam prošlost kako se približava.
Drhtavim rukama ispred nogu položit će mač,
na oštećenom svitku predat kapitulaciju ispisanu suzama.
Nehajno odgurnut ću to klupko mraka i beznađa,
daleko ispred, naziru se obrisi zastava pobjedničke vojske
onog obećanog i teško zasluženog onog sutra.
Srce je čisto. Ruke su snažne.
Još tri godišnja doba gorit će zvijer u mom pleksusu, do zadnjeg sjećanja…
Ostat će samo svjetlo, svjetlo koje će vječno gorjeti
moje ime uskovitlano u nemiru,
pogledom djetinje dobrote, igrat ću se sazviježđima u svemiru.

Autor berezin_matok

Samo sam netko rođen davne '76 godine, u prohladnom jutru. Pišem, povremeno nešto objavim, a zapravo pokušavam zatomiti nemir u meni.

Odgovori

Subscribe without commenting