[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Sinoć sam sanjala

da si tu

i da me voliš,

da se boriš

za moje povjerenje.

Buđenje me zabolio.

 

Večeras suze potekle,

poželjela sam te mrziti,

pa da prođe sve.

Kao da ne znam

da je mržnja samo

drugo lice ljubavi.

 

Srce opet preskače,

grči se tijelo

od boli tuge

što se skupila u njem,

što ga guši.

 

Koliko će još izdržati

prije nego se razboli?

Toliko je toga prošlo

u proteklim godinama,

a tek sad slabi.

 

Hoće li se oporaviti

od nemira što tište

njega i umornu dušu,

ili će zauvijek grcati

u ovim istim suzama?!

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting