[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

List ovaj što klima
tešku granu krtu
dal prkosi vjetru
ili on nebu svira

Fijukom kroz rebra
zovku za spasenje
svijeta podno sebe
pijanog od srebra

U to blato on neće
ni mrtav da padne
nek postane kostur
– srce nek se klati
ko pauka djeca
izmedju tih žica
koje hrane svirca
što prkosi kobi
nek ga sline mreže
al’ neka ga krmče
ne rovari crno
jer za njih je zemlja
izrodila zobi
– zemlji je zemaljsko
a vjetru nebesko
pa neka , nek fićuka
na slini paučka
začahureno srce
grane nek se tresu
od pjesnikova fućka
dok nebo sve crno
u noć ne odvuče

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting