[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U nozdrvama miris smrti me golica.

Mlada pluća lagano mru.

Još samo sjena ostaje od nasmijanih lica.

Više se ne nadam dobru,a nedostižna sam i zlu.

U prstima ni slova više.

Korak je postao teži no prije.

Ne,nisu to mili iznova kiše.

To krv iz srca zadnjom snagom lije…

Hoćeš li voljeti i dalje mili

moj osmijeh sneni i oka sjaj?

Kao kad smo klinci bili.

Hoćeš li me voljeti i kada dođe kraj?

Kad usne moje budu ledne i nijeme,

a oči prazne kao list papira…

Hoćeš li se sjećati ove žene

nekad što izazivala je u tebi hiljade nemira?…

 

Autor skorpijaj

CRVENO-ZELENO
JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA
CRNO-BIJELO
SUNCE-SNIJEG
VESELA-TUZNA
POEZIJA-PLES

Ova objava ima 30 komentara

    • Upravo si primjetio ono što sam i ja uvidjela pri pisanju.Ali kako nikada ne ispravljam već započeto i urađeno,tako sam je ostavila takvu kakva jeste.

      Pozdrav Sansan :)))

    • Kažu da dvije duše koje se istinski vole,i istniski su predane jedna drugoj,budu skupa i sa druge strane duge.
      Mada ja ne poznajem nikoga ko se vratio i to potvrdio. :))

  1. lijepo

    ovo posebno
    Kad usne moje budu ledne i nijeme,
    a oči prazne kao list papira…
    Hoćeš li se sjećati ove žene
    nekad što izazivala je u tebi hiljade nemira?…

    što mi ti na tugu prebaci, a gdje zeko?

    lijepu noć ti želim zelenooka
    SFD

  2. U prstima ni slova više.

    Skorpi, ovaj stih izdvajam kao naše prokletstvo ili blagodat 🙂 može ići u oba smjera. Ipak kada ovakva emocija piše stihove, dobro je da imamo slova u prstima 🙂

    Veliki pozdrav !

Odgovori

Subscribe without commenting