[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nosio si težak teret,

vjerujući,

kako će kasna večer,

donijeti spokoj napaćenoj duši.

 

Dok je svakodnevnica prolazila,

Bio si dobar prijatelj,

Čiji  je govor bio,

Samo nevažan šum.

 

Dok je svakodnevnica prolazila,

Ponosno si citirao ljubavne stihove,

A  puška ti je visjela na ramenu.

 

Dok je svakodnevnica prolazila,

Bio si kotačić u stroju,

Koji je u trenutku previranja

krenuo proždirati sam sebe.

 

Jednog poslijepodneva,

Starost ti je pokucala na vrata,

Nisi je prepoznao.

 

Klonuo si,

i zatvorenih očiju,

Otišao.

 

Ostavio si tragove,

Iz kojih će niknuti korov i mahovina.

 

Sunce je čekalo da kreneš prema njemu,

I ostaviš svoju sjenu iza sebe,

I to točno na dan kad si se rodio.

Odgovori

Subscribe without commenting