DOK GLUMATAM DA SAM M. PROUST
Na drveću listovi se umnožavaju
i bukte
i blebeću međusobno.
Paukova nit se rastegla u kutu sobe
i reže kao skalpel moje oči
(pitam se da li se klaustrofobija liječi).
Ispred kuće golubovi se prejedaju
do smrti svoje
mokrim kruhom do uginuća
sebe poje.
Plutom ću da se izoliram,
da ih ignoriram,
leteće miševe gradske
što kuže zrak
kružnim putanjama sivih krila.
U deblima je, sanjao sam,
tamnica minijaturnih vila
(pitam se da li kod vila klaustrofobija biva?)
Podsvijest u snu biva
kroz bajku iz djetinjstva.
Ova mi se narocito svidja. Bravo Linda. :*
hvala vam, hvala, nastavljamo dalje
Sviđa mi se….
i meni…
Jakost ove pjesme jest u njenoj asocijativnoj moći! Thumbs up!