[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne znam više da li je blagoslov
ili prokletstvo
kada do svoje dvadesete
saznaš sve što se može saznati
o životu
i to na teži način.

Oni koji kažu da je blagoslov
nemaju pojma o čemu pričaju,
a sasvim sigurno ne znaju kako je to,
dok oni koji kažu da je prokletstvo
uopšte ne znaju šta su prokletstva.

Jer ti si upoznao sve blagoslove
i sva prokletstva
koje čovjek može upoznati,
a obično ih i ne spozna sve
za cjelog života.

I sad;
nema nazad,
ne možeš izbrisati sve
i praviti se kao da nikad nije bilo,
a naprijed…
pa, tamo gotovo da nema ništa,
sve što imamo, to je vjera
koja s vremena na vrijeme
razbija iluzije,
nada – koja joj je zla sestra blizankinja
i ljubav
kao dvorac ni na nebu ni na zemlji,
ništa mi zapravo nemamo
Ali zamisli samo
koliko bi pusti svemir bio hladan
da se naše samoće
tu i tamo ne susretnu
i zagriju sunce.

(„dok glasovi nas ljudski ne probude“ – stih iz „Ljubavne pjesme J.A. Prufrocka“ T.S. Eliota)

Autor Stiv

Rođen 1978. u Slavonskom Brodu. Živim u svjetu, pišem prozu i poeziju i bavim se bavljenjem. Objavio knjigu "Stanica nepostojećih vozova" (2007), priče i tekstovi su mi objavljivani na raznim portalima i časopisima, prevođene na njemački, zastupljen u zajedničkim zbirkama BiH proze. Od koga je i dosta je

Odgovori

Subscribe without commenting